<	svibanj, 2006
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Cause I got to much life running through my veins

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
KunaPak.hr

Di san bija !?

You've Come A Long Way, Baby

Mail

-

Epizoda jedan

trag_u_beskraju

utorak, 16.05.2006.

Ca nindir mira nimon trenutno se nalazim na adresi : http://putputujem.bloger.hr/

nedjelja, 16.04.2006.

Nešto se vidi na obzoru... .....................................za sad samo praznina

utorak, 06.12.2005.

Trippin about ... Bok ljudovi ! Vidim da ste se pošteno nabrijali na tematiku big brothera i zato vam neću uskratiti zadovoljstvo diskusije na tu temu. Da mi više ne "zagađujete" moj trag u beskraju, molim vas da škrabate na : http://tripping.blog.hr BTW : ovim putem bi također želio zahvalit svim dobrim ljudima na riječima podrške i razumijevanju.

četvrtak, 31.03.2005.

No title - Lima My beloved friends. So over the lake Titikaka travelling by boat, minibus, foot over the border with Peru, taxi, shit bus, tricycle and good bus, I've finally reached my last travel destination ; the city of Cuzco. Unfortunately this extraordinary story has no happy end. When arrived in Cuzco the same afternoon I've found out my father has passed away the same morning so I took off asap. Even though I didn't feel like writing this, I didn't want you to worry about me for stopping the blog and at the same time I've felt this page needed it's closure. I say goodbye to you with Frankies favorite song : And now, the end is near, And so I face the final curtain. My friends, I'll say it clear; I'll state my case of which I'm certain. I've lived a life that's full - I've travelled each and every highway. And more, much more than this, I did it my way. Regrets? I've had a few, But then again, too few to mention. I did what I had to do And saw it through without exemption. I planned each charted course - Each careful step along the byway, And more, much more than this, I did it my way. Yes, there were times, I'm sure you knew, When I bit off more than I could chew, But through it all, when there was doubt, I ate it up and spit it out. I faced it all and I stood tall And did it my way. I've loved, I've laughed and cried, I've had my fill - my share of losing. But now, as tears subside, I find it all so amusing. To think I did all that, And may I say, not in a shy way - Oh no. Oh no, not me. I did it my way. For what is a man? What has he got? If not himself - Then he has naught. To say the things he truly feels And not the words of one who kneels. The record shows I took the blows And did it my way. LIFE IS TO SHORT SO CARPE DIEM Maroje Lima 31.03.2005

ponedjeljak, 28.03.2005.

Brother, brother, big, big brother ! - La Paz Mozda vama ova prica i nece biti pretjerano zanimljiva ali mene je definitivno bocnula da iskocim iz stolice. Naime kao i obicno kad mi se za to ukaze prilika skoknem na internet procitat sto ima novoga doma i napisat pokoju iz ovih krajeva. I tako drndam ja po tipkovnici u obliznjem internet caffe-u kad mi najednom pogled zapne na Tatjanu Juric; voditeljicu s RTL-a i njene bujne kovrce. Gledam koji li je ovo vrag jer mi se zenska cini odnekud poznata al ju ne mogu bas povezat s Bolivijom. Pogledam ostatak ekipe, a kad ono poster hrvatskog bigbrothera i RTL-a, a sa druge strane auto karta Hrvatske Jutarnjeg lista. Vjerujte na 3600 metara nadmorske visine gdje se i ne dise bas najlaske, te ne znam koliko desetaka tisuca kilometara daleko od doma, srce jednostavno mora zatitrat. Naime, navodno da je par mjeseci prije mene neki drugi Hrvat hodocastio ovim krajevima i tako zavrsio u istom internet caffe-u gdje je na poklon od vlasnika poput mene dobio umjetnicku kartu grada La Paza koju je oslikao sam vlasnik. Hrvat se pokazao pravi i za uzvrat poslao auto kartu Hrvatske Jutarnjeg lista sa RTL-ovim posterom na poledjini koji definitvno bode oci na samom ulazu u kafic. Inace covjek se zove Fernando Ochoa Alcala, te uz to sto vodi internet caffe slika i skuplja karte gradova i drzava. Za sve one koji mu zele poslat nekakvu sitnicu mogu mu se javit na adresu : Fernando Ochoa Alcala, C. Sagarnaga #319, La Paz, Bolivia.

Kakva plata, takva vrata ! - La Paz Do ibera, La Paz je stvarno predivan i impresivan dok me Bolivija u putpunosti odusevila. Sve je tako autenticno i drugacije. Na 3660 metara nadmorske visine grad mira "najvisi" je grad na svijetu. Pluca su se vec navikla jer sam vec na vulkanima Uyunija pregrmio i preko 5800 metara nadmorske visine. Ono o cem sam sanjao vec duze vrijeme dogodilo se bas na najnevjerovatnijem mjestu ; kvalifikacijska utakmica izmedju Bolivije i Argentine. I dok sam ja bio u potpunom deliriju, dogodilo se upravo suprotno. Vjecitim gubitnicima Bolivijancima ocito da je vise stalo do ica i pica no do nogometa. Tekma i nije bila toliko losa ali je zato atmosfera bila totalno za bacit. Nije ni cudo sto su izgubili kad nisu imali podrsku s tribina. Ja ocekivah vatromet, ludilo toliko da se stadion trese, a kad ono kazalisna publika i gore. Tu i tamo koji pjesmuljak, sendvici i pice, ko na buvljoj pijaci. Iako sam mislio da su domaci u prednosti zbog nadmorske visine oba tima potezala su se po terenu ko krepane macke. Ma dobro su jos i igrali obzirom na uvjete. Ja se vec penjuci do treceg kata lagano zapusem. Kad se sve zbroji sto su trazili to su i dobili. Bolivija definitivno ispada iz kvalifikacija za SP 2006. BTW : sretan vam uskrs koji je takodjer prosao bez posebne euforije.

petak, 25.03.2005.

The bright and the dark side of the moon - Salar de Uyuni Jos na granici s Argentinom osjetih pritisak na pluca. Dok se covjek ne privikne na nadmorsku visinu (3600 m) stvarno dise na skrge. Svaki veci fizicki napor (trcanje, penjanje i sl.) iziskuje dvostruko vise energije i snage. Ja na srecu nisam imao problema, no neki moji suborci oboljeli su od katastrofalne glavobolje i povracanja. Bilo kako bilo prikljucih se toliko razvikanoj Jeep ekspediciji trodnevnog istrazivanja slanih jezera Uyuni, jedinstvenih na svijetu. I bi tako ... 12.000 km kvadratnih polja i jezera od soli, aktivni vulkani i gejziri, jezera u bojama, pustinje i planine. Bolesnije od Dalijevih slika. Pogledajte pa zakljucite sami na ... Kao sto kazu jedna slika vrijedi tisucu rijeci. Prvu noc ekskurzije prespavasmo Bogu iza tregera, no smjestaj je jos uvijek bio vise manje OK. Gringose sam naucio igrat magarca i stvarno im se svidjelo dok su se dva mala indijanca igrala mojim dlakavim nogama kao da se igraju s kojekakvom pudlicom obzirom da je za njih dlakavost potpuno stran pojam jer su genetski cosavi. Drugu noc prespavasmo u stvarno bazicnom sklonistu. E ljudi moji da vam je to bilo vidit. Definitivno najslikovitiji trag u beskraju bez obzira sto se ne nalazim na kraju svijeta vec negdje u sredini. Pustinja, kuce napravljene od blokova soli, zemljani podovi, struja na generator, a vode ni za lijeka. Pluca se rastegla ko harmonika. Tu noc stvarno nisam puno spavao jer sam svako malo morao hvatat zrak i probijat pritisak kroz usi.

srijeda, 23.03.2005.

E moja Bolivijo i sirotinji si teska - Uyuni Evo me napokon. Ziv i zdrav ! Tamo gdje vjecno sunce sja, Tamo je Bolivija, Narod i zemlja koju volim ja. Besmrtna k'o srce sto vijekovima bije, Tudjinska nikad ona bila nije, Zastava njena nek se vjecno vije. Na zalost jadnu Boliviju svojatali su gotovo svi njeni susjedi. Prvo je Cile davno davno na prevaru prisvojio rudnike nitrata na zapadu i tako je Bolivija ostala bez izlaza na more. Zatim su Brazilci maznuli komad istoka gdje su se nalazile plantaze za proizvodnju kaucuka, a zatim je na kraju i Paragvaj posegnuo za oruzjem i maznuo komad juga gdje se nalaze potencijalna naftna polja. Svojevremena spekulacija velikih naftnih kompanija rezultirala je ratom s 80.000 mrtvih dok nafta do dan danas nije pronadjena. No nema veze upravo je taj pacifizam glavna odlika ovdasnjih ljudi. Na zalost trpe i sute. Bolivija je najsiromasnija zemlja kontinenta i to se definitivno osjeti, no ovdje ljudi jos uvijek zive sa pregrst digniteta i nade u bolje sutra. Za razliku od Brazila gdje je siromastvo preraslo u ocaj (pljacke, ubojstva, otmice) velik broj Bolivijanaca jos uvijek poput svojih predaka zivi od poljoprivrede tako da barem nisu gladni. Ostatak se privredjuje trgovinom i malcice turizmom

ponedjeljak, 21.03.2005.

Hermosa, divina, la linda - Salta I tako me eto u Salti na samom sjeveru Argentine. Cuo jesam da grad nosi ime Salta "la linda" prelijepa ali stvarno nisam ocekivao previse. Sjever, pustara, sirotinja i indijanci. Ma kakvi samo teza o indijancima stoji. Vec ovdje osjeca se miris Bolivije. Napustam svjetlopute Europejce i priblizavam se onom iskonskom, pravom, domacima sto bi rekli. Ovo mozda i je siromasnija regija Argentine ali bez obzira dise punim plucima. Nocni zivot tutnji bez milosti, parkovi su prepuni kao i ulice centra grada. Dobro necu vas sad davit sa vec ranije spominjanim prelijepim crkvama kolonijalnog stila, vidikovcima i sl., no Salta zasluzeno opravdava svoj nadimak "la linda". Ko kaze da se ne isplati bit Hrvat. Kao rijetka poojava uvijek si u centru paznje, nikad zaboravljen i uvijek spominjan, a uz to kao npr. ovaj put covjek dobije i besplatan sendvic (sjetite se samo slapova Igaucu kad mi je bivsi unproforac poklonio ekskurziju od 150 kn). Eto otkad sam prozborio dvi, tri, rici spanjolskog non-stop se bahatim i kokodacem naokolo i tako glumeci vodica za tuntlave Engleze saznam da je vlasnica ducana di smo dosli kupit malo Gina porijeklom Hrvatica po prezimenu Gaspar. I tako se mi razvezali na dugo i siroko i za kraj me teta pocastila sendvicem od prsuta i sira. Hvala teta Gaspar ! Inace ekipa kao i sam hostel opet je bila na visini. Covjek stvarno upozna sve i svasta. Od tupavih Japanaca, do razmazenih Europejaca i Anglosa (USA, Canada, AUS) pa sve do totalno cool faca (Cileanac nalik Che-u porijeklom Hrvat koji ti prvo na uho pjevusi ciribiribela mare moja pa te zatim sokira sa hej slaveni i tamo daleko) i spaljenih likova (gotovo uvijek se radi o Ircima). Uglavnom ima nas svakakvih. Covjek bi se iznenadio kako izgled zna zavarat. Ka ono alternativa brale umjetnici, skromnost, brade i klosarski izgled, a kad ono putuju avionom dok tate salju peneze. Onda pak oni izgubljeni vremenu i prostoru koji se ocito sile putovat i koji ne znaju ni rijec beknut na engleskom, a kamoli na spanjolskom ili ne daj boze na portugalskom. Ajde fala bogu takvi nametnici putuju organiziranim turistickim aranzmanima pa ih tu i tamo sretnes na kojekakvim ekskurzijama inace ... Zatim prepotentni Gringosi (svi bljedoliki, na zalost taj stereotip ukljucuje i mene) koji na sve gledaju s visoka i misle da sve mogu kupit novcem. Malo je onih koji cijene ovo vrijeme, ovaj prostor, ove ljude, ovaj blagoslov. Malo je onih koji stvarno zive ovaj put, poput Spanjolca na slici koji me je stvarno odusevio svojim pricama i srdacnoscu. Eto samo u jednom smjeru prevalih 5121 km od krajnjeg juga pa do samog sjevera Argentine, a da ne spominjem : Brazil, Urugvaj, Cile pa nadam se i Boliviju , te Peru. Bez obzira na upozorenja i nestabilnu politicku situaciju uputih se za Boliviju.

četvrtak, 17.03.2005.

Djevojke u ljetnim haljinama volim - Mendoza Ko kaze da voli zimu vise od ljeta taj za mene ili bezlicno laze ili je obican glupan. Nije da mi je bilo hladno u Bariloche-u jer sam vec tamo prebolio zimu, ali jednom kad smo se priblizili Mendozi i kada sam se opet nasao u ljetu jednostavno me preplavila radost i pozitivna energija. Vrhunsko vino, prepune terase i parkovi, siroke ulice omedjene drvoredima, te jedne od ljepsih zena Argentine u minicama, to te ja pitam ! Ovi Mendocinosi stvarno znaju zivjeti i ovdje kao da se ekonomska kriza uopce nije dogodila. Regija djeluje poprilicno bogato, a osim vina (70 % ukupne nacionalne proizvodnje) Mendoza obiluje i naftom, a poznata je i po neposrednoj blizini Aconcagua-e trecem najvisem svjetskom vrhu.

srijeda, 16.03.2005.

Tko bi doli sada gori je - Aconcagua Dobro nije bas da sam gori, al ajde tu sam negdje na 3000 metara nadmorske visine. Za gori treba jos samo 4000 metara, oko 6 mjeseci priprema, dugogodisnje iskustvo i negdje oko 14 dana mukotrpnog penjanja. Zato svaka cast nasim deckima iz Gospica koji su prije tjedan, dva osvojili taj najvisi vrh zapada (Europa, Afrika, Amerike). Ajde bas mi je drago da me se jos uvijek cita. Do neki dan sam skoro izgubio motivaciju i zivce sa prijasnjim sajtom. Sve vas srdacno pozdravljam i znajte da mi falite. Covjek upozna puno ljudi, al kad putujes sve ti je to idi mi dodji mi. Jazz, nije ni cudo da ti je sad dosadno kad si pocetkom godine osvojila sve sto se osvojiti moze. Sad se mozes zasluzeno odmarat.

Lost - Cyberspace A onda ni glasa od njega neki covjek donese starom tri milje maraka. Kaze ovo salje Sefket Ramadani toliko valjda kosta zivot vani. Neki kazu da je htio da se osamostali neki nisu nista rekli ili nisu znali u kuci gori svijeca pored ikone ali ja ne vjerujem nikome jer moj burazer zivi od starog pravila il' si bos il' si hadzija Sto bi rekli u Splitu : sjebalo me ! Uglavnom www.blog.com je ocito predmet nekakve muljaze preko koje se nastoje dokopat broja kreditne kartice tako da mi nije preostalo nista drugo nego ko ce kome nego svoj svome i prebacit se na domaci www.blog.hr. Sve u svemu evo me opet nakon dva tjedna izbivanja pa tako obnovih nekoliko postova koje ste propustili. Pa krenimo onda od kraja odnosno od pocetka !

Tamo su kuce od cokolade - Bariloche 12.03.2005 I djeluju toliko nestvarno kao iz bajke, kao da su ih namjerno radili za turiste po uzoru na Svicarsku arhitekturu. Tamo svako radi ono sto hoce od plivanja, skijanja, raftinga, paraglajdinga pa do jahanja. Tamo ne raste svako voce ali zato svega ima ima u izobilju. San Carlos de Bariloche manji je simpatican turisticki grad koji se nalazi na samom rubu sjeverne Patagonije uz jezero Nahuel Huapi i prijestolnica je cokolade i sladoleda. Inace cijela regija bogata je zivotopisnim krajolicima isaranim planinama, rijekama, pustosima i jezerima. Zimi to je Argentinsko skijaliste broj 1, a ljeti turisticka Meka za outdoor aktivnosti i studentske ekskurzije. U cijelosti osim bespreglenih pampa i gauchosa Patagonija je poznata i po tome da su se tu svojevremeno skrivali : The tall Texan, Butch Cassidy and the Sundance Kid od lovaca na glave agencije Pinkerton. Nakon silnih putovanja u protekla dva tjedna (sugavih hostela i propuh autobusnih voznji od 28 sati) tijelo je dalo svoje, tako da sam zadnja dva dana proveo u krevetu oporavljajuci se od malo jace prehlade. Nema veze, da sam birao gdje cu se razbolit Bariloche would definitely be it !

The best site ever ! - El Calafate 07.03.05 Ako su slapovi Iguazu najuzbudljiviji dozivljaj onda je glecer Perito Moreno definitivno najimpresivniji prizor dosad. Nacionalni park Los Glaciares velicine je Hrvatske i uze okolice, te sadrzi ukupno 47 glecera od kojih je najveci i najljepsi Perito Moreno. Visok preko 60 metara iznad povrsine jezera, a ispod pitaj boga koliko ovaj glecer nastao je milijunskim talozenjem snijega koji se zatim pretvorio u led. Specificnost ovog glecera nije samo njegova ljepota i velicina vec i cinjenica da svakog dana gubi ali isto tako i raste za 2 metra duzine tako da svakih 30-ak minuta mozete uzivati ili strepiti od gromoglasnog cijepanja kolosalnih gromada leda koji se uz poprilicnu buku strmoglavljuju u jezero Argentino, takodjer najvece u Argentini. Monumentalno ! Lokacija koju definitivno treba dozivjeti. Nesto poput Kryptona; planete gdje se rodio Superman.

Postcard - Torres del Paine 05.03.2005 Due to popular demand I will write in English from time to time from now on. So finally I've reached Torres, the most popular backpacker destination in south America according to the Lonely Planet. Well, I would have to disagree. If you ask me the place is just overrated and to damn expensive. I have to admit the park looks thruly majestic and the photographs come out just like from a ferry tale. The granite pillars, colorfull lakes and giant glaciers look magnificent and remind me a lot of misterious and dark Mordor from the Lord of the Rings. The problem is the harsh weather that reigns most of the time. Screw the nice postcard if you didn't enjoy the place you visited. Strong wind and bad weather just don't allow you to have magnificent treks like you can have in similar national parks.

El Croata - Punta Arenas 03.03.2005 Neka pati koga smeta, Hrvatska i na kraju svijeta ! Nisam bas imao previse bliskih susreta s Hrvatima Punta Arenasa, no njihova prisutnost definitivno se osjeti na svakom koraku. Jedni su od prvih utemeljitelja ovoga grada i cine znacajan postotak ukupne populacije. Od Hrvatskog doma, pa do spomenika Hrvatskom imigrantu cesto cete naici na nama nam poznata obiljezja i imena. Cak i od drugih lokalaca mozete cuti : kako si i dobar dan, no ko za ludu pored svih navodnih Hrvata ja se zapijem sa grupom Izraelaca.

Sto mu pingvina ! - Magellanov prolaz 02.03.2005 Teska srca rastah se od Ushuaie, no svelo se na biti ili nebiti. Zbog odsjecenosti od svijeta i velike guzve skoro dolje zaglavih citavih tjedan dana, no na moju srecu na slijepo se pojavih na kolodvoru, nadjoh jedno jedino mjesto i tako me eto u Punta Arenasu. Od Antarickih snjeznih vrhunaca, sumovitih planina i modrih jezera samo je nekoliko sati do potpune promjene pejzaza. Beskrajan horizont, bespuca, trodimenzionalni oblaci, nojevi, guanaco-i (bestija nalik ljami) i pingvini glavna su obiljezja ove zemlje ognjene. Na otoku Magdalena koji se od Punta Arenasa nalazi jedno dva sata voznje brodom nalazi se najveca kolonija Magellanes pingvina (95% ukupne populacije, njih negdje 60 tisuca). Tu pronalaze partnere, pare se, gnijezde i rode i tako do cetvrtog mjeseca i onda zamislite sele u toplije krajeve na obale juznog Brazila i Urugvaja.

ponedjeljak, 14.03.2005.

Mirakul - Ognjena zemlja 28.02.2005 Boze divno je ! Ova ognjena zemlja stvarno je cudo. Kisa rosi ili pada svako malo, godisnja doba mijenjaju se iz sata u sat, ljetna temperatura ne prelazi 10 celzijevaca al se svejedno osjecas predivno. Za razliku od potfutranih Europejaca, Izraelaca, Amera i ostalih kaptalista koji se okolo setaju u trekking odijelima i cizmama od po nekoliko tisuca kuna, vas siroti Hrvat na svu srecu priskrbio je prepoznatljivu zutu kabanicu u vrijednosti od 25 kuna, zimske carape koje vrijede malo vise od kabanice, cipele alanfordovke koje svako malo pustaju vodu, djepni nozic koji mi je poklonila svabica iz samilosti, privjesak kompas s termometrom od 5 kuna i ajde hvala bogu jeftine duge gace jer alat definitivno mora bit na toplom. Ma neka, ko ih sisa reka bi TBF : »Heroji, ne tribaju nam puske i pistolji/Samo cisto srce i niceg se ne boj«. Sutra cu na carape nabicit koju plasticnu vracicu pa ce bit lakse. Unatoc losoj vremenskoj prognozi moje dobro prijateljstvo sa suncem jos jednom je prevladalo tako da sam za danasnjeg Igmanskog marsa imao predivan dan. Dragi moji osjecaj je stvarno jedinstven i siguran sam da cu se ovdje jos jednom vratiti. Ne samo da je Ushuaia najjuzniji grad zemaljske kugle vec i jedno predivno mjesto unatoc nepredvidljivim vremenskim uvjetima. Posjet nacionalnom parku Tierra del Fuego vrhunac je svakog ljubitelja majcice zemlje i prirode. Rub zemlje, predivne snijezne planine, netaknuta flora i fauna, jezera i mora. Jednostavno neopisivo rijecima. Morate doc pa vidjet !

Kraj svijeta, pocetak svega - Ushuaia 27.02.2005 Trag u beskraju Ka i uvik gledan more ovu tajnu koja dise ovu mrizu sto me vuce u tamne dubine sve kroz pismu u daljine i da ocu i da smin ne bi moga skupit svu lipotu zivota niti suze ovog svita Sve bi da da si tu barem jedan tren da vicnost bude da ti pratim trag u beskraju Sve bi da da si tu Ka i nekad gledan nebo tražim gradove u noci di smo podno zvizda zori krali grumen sjaja, jutro moje di si sad Pismo di li je kraj ovo more bez dna ženo razmakni sve sive koprene sna budi opet moj dom što sad pust je i sam jer sad puna je luna što nad morem sja...